Preskoči na glavni sadržaj

Solarima do održive budućnosti Hrvatske


U subotu, 16. prosinca  Most je predstavio prijedlog zakona o mikrosolarima koji bi mogao pomaknuti Hrvatsku sa sramotno lošeg mjesta u EU po pitanju primjene solarne energije. Naime, Hrvatska je krajem 2016. imala instalirano tek 50,3 MW solarnih fotonaponskih elektrana. Naši sjeverni susjedi su višestruko bolji, Slovenija sa 259,1 MW i Mađarska sa 288 MW instalirane snage. Brojke su još gore kad se instalirana snaga svede na broj stanovnika ili kad se u obzir uzme veći solarni potencijal koji mi kao južni susjedi imamo.

Da se po ovom pitanju mora nešto hitno napraviti vidi se iz iznimno velikog porasta broja fotonaponskih instalacija, posebno u Njemačkoj, koja je 2016. završila s ukupno 41.340 MW instalirane snage, što je čak 820 puta više nego u Hrvatskoj.
2016. je u Hrvatskoj iz solarnih izvora proizvedeno svega 61 GWh  električne energije, što je vrlo niskih 0,3% od ukupnog godišnjeg iznosa utrošene el. energije. Brojke pokazuju kako se ovaj segment razvoja godinama zanemarivao, podjednako u vladama i HDZa i SDPa te da su se kreatori razvoja energetskog sektora vodili svime samo ne općim interesom i iskorištavanjem nacionalnih prednosti i prilika.

Upravo zato se ovim zakonom želi na jednostavan način postići brzi porast broja fotonaponskih instalacija. I bez poticaja, solarne instalacije za građane i poduzetnike znače relativno brzi povrat investicije, a za državu je to značajno povećanje udjela obnovljive energije i sve koristi koje to sa sobom nosi. Naravno, za financiranje solarnih instalacija može se pripremiti određeni socijalni poticajni program (umjesto famoznih vaučera za drva i struju na koje se troše deseci milijuna kuna iz državnog proračuna), a isto tako za ovu namjenu na raspolaganju su i sredstva iz EU fondova.

Uz 300 MW novih instalacija godišnje moguće je u pet godina doseći 1500 MW čime bi se oko 1800 GWh ili oko 10% električne energije proizvodilo u fotonaponskim instalacijama. Navedeno ne predstavlja nikakav poseban problem za distribucijsku mrežu, nego daje značajan doprinos smanjenju emisija stakleničkih plinova u energetskom sektoru od oko 652 kt CO2 ili gotovo 4%. Međutim, to nipošto nije gornja granica, jer se ovih godina upravo ljeti bilježe maksimalni utrošci energije zbog sve većeg broja klimatizacijskih uređaja pa nije nerealno predviđanja podići i do 3000 GWh energije proizvedene na ovakav način.

Ako se u obzir uzme i činjenica da osim sunčeve energije imamo i proizvođače za veći dio potrebne opreme, iznimno teško postaje naći razloge protiv ovog prijedloga zakona.


Foto: wikipedia.org 




Primjedbe

Popularni postovi s ovog bloga

Kompostiranje – rješenje ili opasnost?

Kompostiranje je prirodni proces recikliranja biorazgradivih organskih tvari pri kojem se odvija kontrolirana biološka dekompozicija, pretvorba i preoblikovanje organske mase u razmjerno stabilnu organsku tvar i humus.  Kada se proces kompostiranja vodi ispravno, izbjegavaju se neugodni mirisi. To se postiže brigom o omjeru ugljika i dušika kompostne mase (omjer drvenastog ili vlaknastog u odnosu na proteinsku masu), zatim o sadržaju vlage i konačno o prozračenosti kompostne hrpe.  Naravno, proces kompostiranja se može voditi neuredno i nesavjesno. Tada se pojavljuju neugodni mirisi, emisije u okoliš, moguće pojave glodavaca, i drugi problemi. Zato treba inzistirati na urednom procesu koji započinje jasnom bilancom mase i vrste biorazgradivog materijala. Nužna je redovita inspekcija svakog dovezenog biorazgradiovog tereta. Opasne tvari, elektronika, i sve druge strane tvari nisu dozvoljene jer mogu zagaditi kompostnu masu i onemogućiti bezopasnu primjenu u poljoprivredi

Američka ulaganja su dobrodošla, ali ne pod svaku cijenu!

Fotto: print screen (www.evarazdin.hr) Ovih dana smo mogli čitati o namjeri bivšeg američkog senatora i predsjedničkog kandidata Ricka Santoruma da krene u ozbiljan biznis s otpadom u Hrvatskoj (https://novac.jutarnji.hr/aktualno/u-varazdinu-pokrecemo-preradu-otpada-u-gorivo-za-proizvodnju-energije/7936786/). Lijepo da bivši senator želi zaraditi u Hrvatskoj nečim „dobrim za svijet i nečim što će donijeti promjenu“. Kako kaže - što su zemlje siromašnije, to više problema imaju s otpadom. Stoga je zadovoljan prilikom da osim što će zaraditi može ujedno riješiti sve probleme s otpadom u Hrvatskoj na način da ga pretvori u gorivo za proizvodnju energije. Čak i naziv tvrtke koja nosi tehnološka prava za regiju nosi naziv koji obećava – Zero Global Waste te neodoljivo podsjeća na Zero Waste, što je poznati naziv sasvim drugog koncepta. Taj drugi koncept ide za vraćanjem otpadnih tvari u gospodarstvo što jedino iskorištava ogromni potencijal otpada u podizanju stupnja i ekološke i

Zašto sam napustio Most?

Danas sam podnio ostavku na članstvo u Mostu i mjestu povjerenika za grad Zagreb. Nije to bila laka i brza odluka, nego dapače jedna od onih u životu koje traže duboko promišljanje i hladnu glavu. Međutim, unutarnji osjećaj o ispravnosti odluke istovjetan je onom kad sam potpisao za dragovoljce Planinske satnije Velebit 1991. ili kad sam se ženio 1993., a na kraju i kad sam pristao priključiti se politici i izborima u jesen 2015. Nikada nisam zažalio zbog te odluke, niti sam od njih odustajao. Most je bio sjajna prilika za mijenjati Hrvatsku nabolje, međutim ujedno i veliki izazov za brzo učenje, pravilno biranje prioriteta i suradnika, a naročito za ustrajnost u tome da nas klijentelističke mreže ne zahvate i uvuku u svoj svijet. Svijet nebrige za javno i lagode za vlastito, toliko zastupljen u hrvatskoj politici. Tijekom sudjelovanja u dvije vlade u manje od godinu dana ukupnog netehničkog mandata napravili smo dosta toga dobroga pa s ponosom i zahvalom gledam na Mo