ODRŽIVI RAZVOJ - blog Slavena Dobrovića

U najnovijem izdanju Nacionala, pod naslovom „Dobrović je stopirao vjetropark zbog Etičke banke i uništio našu tvornicu“ iznosi se teška optužba na moj račun, a ujedno se glavni akter priče i njegova tvrtka prezentiraju u gotovo svetom izdanju. U tom uradku nema davanja mita nego se radi o iznimnoj zainteresiranosti bivše gradonačelnice Rimac za investiciju, a Ćorićevo, po svemu sudeći nezakonito rješenje je u stvari zeleno svjetlo za ovaj čuveni projekt. Normalna reakcija bi bila tužba zbog klevetanja i povrede časti, što nije isključeno, makar smatram važnijim da se sudstvo bavi koruptivnim djelima koja Hrvatsku već desetljećima koštaju napredka. Gospodin Bašić izgleda ne zna da u mom životu nema repova, ni kao profesora na Zagrebačkom sveučilištu, pa ni sada kao političara. Nemam mercedes nepoznatog porijekla u dvorištu, ali imam čistu savjest i miran san, što je meni prava dragocjenost. Projektima obnovljivih izvora energije uvijek sam bio i ostao sklon. Projekt vjetr

Danas sam podnio ostavku na članstvo u Mostu i mjestu povjerenika za grad Zagreb. Nije to bila laka i brza odluka, nego dapače jedna od onih u životu koje traže duboko promišljanje i hladnu glavu. Međutim, unutarnji osjećaj o ispravnosti odluke istovjetan je onom kad sam potpisao za dragovoljce Planinske satnije Velebit 1991. ili kad sam se ženio 1993., a na kraju i kad sam pristao priključiti se politici i izborima u jesen 2015. Nikada nisam zažalio zbog te odluke, niti sam od njih odustajao. Most je bio sjajna prilika za mijenjati Hrvatsku nabolje, međutim ujedno i veliki izazov za brzo učenje, pravilno biranje prioriteta i suradnika, a naročito za ustrajnost u tome da nas klijentelističke mreže ne zahvate i uvuku u svoj svijet. Svijet nebrige za javno i lagode za vlastito, toliko zastupljen u hrvatskoj politici. Tijekom sudjelovanja u dvije vlade u manje od godinu dana ukupnog netehničkog mandata napravili smo dosta toga dobroga pa s ponosom i zahvalom gledam na Mo

Potpisom ugovora o financiranju Centra za gospodarenje otpadom (CGO) Lučino razdolje državna administracija odlučila je u ovaj krajnje upitan projekt uložiti čak pola milijarde kuna europskih i nacionalnih javnih sredstava. Je li revizija isplativosti izgradnje napravljena, kako je to navedeno u Odluci o implementaciji Plana gospodarenja otpadom iz svibnja 2019 i čime je dokazano da je utjecaj na okoliš zanemariv te da nema brige ni za Malostonski zaljev i uvalu Bistrina ni za dubrovački akvatorij, pitanja su bez odgovora. Što je u stvari CGO Lučino razdolje? Centar za gospodarenje otpadom Lučino razdolje je iznimno skupo, promašeno i štetno rješenje za gospodarenje otpadom Dubravačko-neretvanske županije. Da je neopravdano skupo vidi se iz već sada iskazanog ukupnog troška od gotovo pola milijarde kuna za kapacitet od svega 37 tisuća tona otpada godišnje. Za usporedbu, reciklažni centar na Krku, sa sortirnicom i kompostištem upola manjeg kapaciteta koštao je dvadeset puta manje o

Nedavno smo imali priliku pratiti televizijsko gostovanje ministra Ćorića ( vidi ovdje ), u dobroj mjeri posvećeno upravo gospodarenju otpadom, resoru kojeg u ime države i svih građana vodi već dvije i pol godine. Prvo se dohvatio famoznih centara za gospodarenje otpadom gdje se požalio kako se kasni s izgradnjom, jer je eto upravo njegov prethodnik blokirao razvoj tog sustava. Međutim, aktualni ministar je učinio puno i nastavlja punom parom po istom obrascu kao što je to prvo HDZ, pa potom SDP učinio s prva dva, promašena, skupa i suvišna centra – Marišćinom i Kaštijunom.  Neobičnost nastupa je da se u nastavku raspričao o kružnoj ekonomiji i nasušnoj potrebi da se otpad u prvom redu promatra kao sirovina, što je posve ispravno. No, koji je praktični put za provesti taj naum u djelo, ministar se nije zapitao.  Niti je razjasnio u kojoj je relaciji ta potreba, cilj i obveza (minimalno 50% recikliranja do 2020.) sa centrima tipa Marišćine u čiji je razvoj posvetio gla

Debela sjena godišnjih odmora, idealno vrijeme za javne rasprave o delikatnim temama poput GUP-a glavnog grada ili za potiho skandalozno i upitno ponovno izdavanje Okolišne dozvole za potpuno promašeni CGO Marišćina. Slično poštivanje javnog mišljenja i političkog pluralizma od koalicijskih partnera vladajućih.  Nije li gubitak okolišne dozvole za rad CGO Marišćina na Upravnom sudu zbog brojnih problema i višegodišnjeg širenja smrada iz "modernog" centra za obradu smeća bila prilika za svojevrsni "reset" državnog pristupa ovom komunalnom pitanju?  Prilika za otklon od interesnih skupina koje u ime Hrvatske troše EU i nacionalna sredstva na promašeni koncept i pogrešnu tehnologiju?  Primjer takvog trošenja, makar se u statistici povlačenja EU sredstava bilježi kao uspjeh, jest upravo ovaj CGO iznad Rijeke, već prilično poznat po neuspjehu u ispunjavanju projektiranih vrijednosti, po velikim financijskim problemima i za grad Rijeku i Primorsko-goransk

Na moje zastupničko pitanje – kako to da službene Vladine projekcije demografskog razvoja u stvari predviđaju demografski slom, odnosno neuspjeh demografske politike i zašto nema barem jedne optimistične projekcije, ministrica Murganić mi odgovara da nije nadležna za ovo pitanje te je pristojno proslijedila moje pitanje ministru Ćoriću na odgovor. Obrazloženje je valjda to što se radi o Energetskoj strategiji (u nadležnosti ministra Ćorića), makar u tom službenom Vladinom dokumentu (za sada nacrtu) ipak stoji točka pod nazivom 2.1 Demografski razvoj (Bijela knjiga) koja bi, radi li se o istoj Vladi RH, trebala biti povezana s Ministarstvom koje vodi ministrica Murganić. Ovakav odgovor jako razočarava i otkriva ili potvrđuje najmanje dvije stvari. Prvo - ministarstva naše Vlade vode se strogo podijeljenih ovlasti bez nužne suradnje i koordinacije, što je samo po sebi neobično, pa da i ne živimo u doba sve veće interdisciplinarnosti i povezanosti!  Drugo - prave demografske