Preskoči na glavni sadržaj

Je li prodaja HEP-a cijena koalicije HDZ-a i HNS-a? I druge teme...



Priroda nam ovih dana šalje upozorenje.  Cijena dugogodišnjeg lošeg odnosa prema okolišu dolazi na naplatu kroz pojavu ekstremnih toplinskih valova i nevremena praćenih orkanskim vjetrovima i obilnom tučom bacajući bezbrojna poljoprivredna gospodarstva u očaj. Dok elementarne nepogode ne možemo kontrolirati, nesmotrene, ishitrene i nesustavne poteze vladajućih možemo.

Hrvatski poljoprivrednici ne trebaju protekcionizam, nego priliku da se ravnopravno natječu!

Ministar poljoprivrede je mnogostrukim povećanjem nameta za uvoznike poljoprivrednih proizvoda iz ne EU zemalja zamislio obuzdati uvoz. Ne sumnjam u dobre namjere zaštite domaćih proizvođača, ali tijek događaja ukazuje da se radi o nekoordiniranom i nesustavnom potezu ministra koji je eto završio sramotnim uzmakom. Problem je što se stalno zaboravlja da se samo udruživanjem i boljom konkurentnošću naših OPG-ova i manjih te srednjih proizvođača može odgovoriti na izazove. Tek tada se u prvi plan može staviti prednost visoke kvalitete proizvoda, koju naši OPG-ovi dokazano posjeduju.

Brzopletost u donošenju strateških, ali nedovoljno razrađenih odluka vidi se i u primjeru INA-e. Otkupljujemo je, ali niti se što čini na utvrđivanju stvarne vrijednosti, niti se ozbiljno raspravlja o modelu otkupa.

Ono što niti jedan toplinski udar ne može opravdati jest prodaja HEP-a po kakvom god i kako ga god nazvali modelu.

Je li prodaja HEP-a cijena koalicije HDZ-a i HNS-a?

Da bi vladajuća HDZ-HNS koalicija prodala HEP moraju prodati priču građanima pa se kroz probne balone koriste izrazi poput IPO dionica za građane i mirovinske fondove. To sve da nas navuku dok iz prikrajka vrebaju krupni igrači željni svega što nam je još vrijedno. Sjetimo se kako je išla privatizacija INA-e. Svjesno su podcijenili dionicu pa su građani pozdravili kupnju i uzeli dionice da bi onda MOL pokupovao sve uz neku zaradu za one koji su držali dionice. Ako je suditi po izjavama i financijskim pokazateljima INA-e, skupo ćemo platiti povratak INA-e, a uz to bismo mogli izgubiti i HEP, uključujući i sav njegov neiskorišteni razvojni potencijal.

Porez ne smije postati HARAČ! Valjda narod smije znati što plaća!?

Vlada svoju neodlučnost i nesustavnost pokazuje odgodom poreza na nekretnine. Niti je bilo jasno o kojem i kakvom porezu se radi niti je jasno što je to što će ukloniti razloge odgode. Kad bi građani jasno znali da se prva nekretnina minimalno opterećuje (samo zamjena komunalne naknade), a svaka druga progresivno temeljem stvarne vrijednosti i socijalnog stanja vlasnika, sasvim sigurno da bi opći javni otpor izostao. Još da su u predstavljanje novog poreza uključili objašnjenje modela bolje raspodjele prihoda između državne i lokalne razine, naravno pod uvjetom da je tome tako, narod bi pozdravio ovaj dio porezne reforme. A ovako, ništa, ponovo uzmak, ponašanje djeteta koje je dobilo packu za učinjenu glupost.

Za ilustraciju, neki dan sam se nalazio u društvu poznanika, umirovljenika koji uz stan u Zagrebu ima vikendicu na selu te nešto zemlje na kojoj radi i uzgaja voće i mali vrt u kojem njegova supruga provodi dane. Iako se voli našaliti na svoj račun pa reći da ga na pragu sedamdesetih rad u voćnjaku održava vitalnim, jasno je da je i nužda ta koja ga je nagnala da se izlaže suncu u vrijeme kad mnogi ne izlaze iz kuća.

Narod je uvijek zadnja crta obrane!

Kaže - brine ga nešto drugo, opet neki novi porez, iako tumače da će biti isto samo će se drugačije zvati. Tom mom poznaniku pomalo je muka, gubi povjerenje i strah ga je da država u namjeri da prikupi više opet najviše računa na njega i njemu slične, a ne na brojne novostvorene bogataše koje bi u stvari i trebalo oporezivati želimo li izgraditi socijalno i porezno pravedno uravnoteženu državu.

I tu smo stali, njemu je svaki političar isti, jer je naučio da politika uzima, a malo daje. Odgovornost, svijest o odgovornosti koju nosimo kao zastupnici u Saboru pa makar često i nemoćni, ukazuje na dužnost svakog od nas da postupa u skladu sa svojom savješću, jer se kolektivne odluke donose podizanjem dovoljne množine ruku individualno odgovornih pojedinaca. I u Saboru i drugdje.

Izv. prof. dr. sc. Slaven Dobrović,
saborski zastupnik

Primjedbe

Popularni postovi s ovog bloga

Kompostiranje – rješenje ili opasnost?

Kompostiranje je prirodni proces recikliranja biorazgradivih organskih tvari pri kojem se odvija kontrolirana biološka dekompozicija, pretvorba i preoblikovanje organske mase u razmjerno stabilnu organsku tvar i humus.  Kada se proces kompostiranja vodi ispravno, izbjegavaju se neugodni mirisi. To se postiže brigom o omjeru ugljika i dušika kompostne mase (omjer drvenastog ili vlaknastog u odnosu na proteinsku masu), zatim o sadržaju vlage i konačno o prozračenosti kompostne hrpe.  Naravno, proces kompostiranja se može voditi neuredno i nesavjesno. Tada se pojavljuju neugodni mirisi, emisije u okoliš, moguće pojave glodavaca, i drugi problemi. Zato treba inzistirati na urednom procesu koji započinje jasnom bilancom mase i vrste biorazgradivog materijala. Nužna je redovita inspekcija svakog dovezenog biorazgradiovog tereta. Opasne tvari, elektronika, i sve druge strane tvari nisu dozvoljene jer mogu zagaditi kompostnu masu i onemogućiti bezopasnu primjenu u poljoprivredi

Američka ulaganja su dobrodošla, ali ne pod svaku cijenu!

Fotto: print screen (www.evarazdin.hr) Ovih dana smo mogli čitati o namjeri bivšeg američkog senatora i predsjedničkog kandidata Ricka Santoruma da krene u ozbiljan biznis s otpadom u Hrvatskoj (https://novac.jutarnji.hr/aktualno/u-varazdinu-pokrecemo-preradu-otpada-u-gorivo-za-proizvodnju-energije/7936786/). Lijepo da bivši senator želi zaraditi u Hrvatskoj nečim „dobrim za svijet i nečim što će donijeti promjenu“. Kako kaže - što su zemlje siromašnije, to više problema imaju s otpadom. Stoga je zadovoljan prilikom da osim što će zaraditi može ujedno riješiti sve probleme s otpadom u Hrvatskoj na način da ga pretvori u gorivo za proizvodnju energije. Čak i naziv tvrtke koja nosi tehnološka prava za regiju nosi naziv koji obećava – Zero Global Waste te neodoljivo podsjeća na Zero Waste, što je poznati naziv sasvim drugog koncepta. Taj drugi koncept ide za vraćanjem otpadnih tvari u gospodarstvo što jedino iskorištava ogromni potencijal otpada u podizanju stupnja i ekološke i

Zašto sam napustio Most?

Danas sam podnio ostavku na članstvo u Mostu i mjestu povjerenika za grad Zagreb. Nije to bila laka i brza odluka, nego dapače jedna od onih u životu koje traže duboko promišljanje i hladnu glavu. Međutim, unutarnji osjećaj o ispravnosti odluke istovjetan je onom kad sam potpisao za dragovoljce Planinske satnije Velebit 1991. ili kad sam se ženio 1993., a na kraju i kad sam pristao priključiti se politici i izborima u jesen 2015. Nikada nisam zažalio zbog te odluke, niti sam od njih odustajao. Most je bio sjajna prilika za mijenjati Hrvatsku nabolje, međutim ujedno i veliki izazov za brzo učenje, pravilno biranje prioriteta i suradnika, a naročito za ustrajnost u tome da nas klijentelističke mreže ne zahvate i uvuku u svoj svijet. Svijet nebrige za javno i lagode za vlastito, toliko zastupljen u hrvatskoj politici. Tijekom sudjelovanja u dvije vlade u manje od godinu dana ukupnog netehničkog mandata napravili smo dosta toga dobroga pa s ponosom i zahvalom gledam na Mo