Preskoči na glavni sadržaj

31. prosinac 2018.


Datum iz naslova označava dan do kada imamo obvezu postići jedno značajno usklađenje – prestati odlagati otpad na neusklađenim odlagalištima ili nam slijedi plaćanje visokih kazni. A ne radi se o nekim sitnim novcima, nego o desecima tisuća eura po danu (ako je suditi po primjerima drugih zemalja)!

Što to u stvari znači?

Pojednostavljeno rečeno, dovesti u red i otpad i odlagališta. Što se otpada tiče (ili preciznije rečeno smeća, jer se radi o mješanom ostatku), mora ga biti što manje i mora biti što inertniji pa stoga ne smije sadržavati opasne tvari, isto tako niti biorazgradive tvari koje, kao što znamo u uvjetima odlagališta generiraju lako zapaljiv deponijski plin.

Iako ima svijetlih primjera, za sada u Hrvatskoj loše stojimo – previše odlažemo i u otpadu je svega. Stoga ne čudi da ljeti imamo problema s požarima - nakon Karepovca, gorilo je i odlagalište na Hvaru. Zbog metana koji je uz ugljični dioksid najprisutnioji plin u deponijskoj plinskoj smjesi, odlagališta se teško gase, pogotovo što je u tijelu odlagališta prisutna plastika koja onda dugotrajno tinja stvarajući neugodan dim s brojnim toksičnim nusproduktima. Možemo samo zamisliti kako odbačeni mobitel ili baterije doprinose kvaliteti ovog dima.

Zato svaka aktivnost na uspostavi odvojenog prikupljanja pomaže ukupnom rješavanju problema otpada.

Opasne kućne tvari i predmete u reciklažna dvorišta, reciklabilne tvari u sortirnice te biorazgradivi otpad u vlastita kućna ili centralna gradska kompostišta. Upotrebljive predmete u centre za ponovnu upotrebu i tako dalje.

Tek ostatak treba eventualnu obradu koja će biti tim jednostavnija što je ovaj prethodni sustav efikasniji. Tada ni cijena odlaganja (i prethodne obrade) ne bi morala biti visoka, kao što će biti - oslonimo li se samo na tehnologiju obrade u tzv. centrima za gospodarenje otpada.
Sve ove mjere navedene su Planu gospodarenja otpadom kojeg smo donijeli početkom godine. Dužnost i obveza nam je provesti ih u što kraće vrijeme - ne dogodine, ne za nekoliko mjeseci, nego naprosto ODMAH!

Samo na taj način možemo jednim udarcem postići oba naša obvezujuća cilja - podići stope recikliranja s jedne i smanjiti količine za odlaganje s druge strane.
Ujedno će svaki uspjeh u odvajanju biti nagrađen nižom zahtjevnošću pa tako i cijenom obrade preostale količine otpada prije odlaganja.

Ili nam je draže novac (koji nemamo), bacati u vjetar plaćajući kazne zbog nemara i nerada i nadalje se trovati otrovima s naših divljih i neusklađenih odlagališta otpada!?

Foto: ezadar.rtl.hr

Primjedbe

Popularni postovi s ovog bloga

Kompostiranje – rješenje ili opasnost?

Kompostiranje je prirodni proces recikliranja biorazgradivih organskih tvari pri kojem se odvija kontrolirana biološka dekompozicija, pretvorba i preoblikovanje organske mase u razmjerno stabilnu organsku tvar i humus.  Kada se proces kompostiranja vodi ispravno, izbjegavaju se neugodni mirisi. To se postiže brigom o omjeru ugljika i dušika kompostne mase (omjer drvenastog ili vlaknastog u odnosu na proteinsku masu), zatim o sadržaju vlage i konačno o prozračenosti kompostne hrpe.  Naravno, proces kompostiranja se može voditi neuredno i nesavjesno. Tada se pojavljuju neugodni mirisi, emisije u okoliš, moguće pojave glodavaca, i drugi problemi. Zato treba inzistirati na urednom procesu koji započinje jasnom bilancom mase i vrste biorazgradivog materijala. Nužna je redovita inspekcija svakog dovezenog biorazgradiovog tereta. Opasne tvari, elektronika, i sve druge strane tvari nisu dozvoljene jer mogu zagaditi kompostnu masu i onemogućiti bezopasnu primjenu u poljoprivredi

Američka ulaganja su dobrodošla, ali ne pod svaku cijenu!

Fotto: print screen (www.evarazdin.hr) Ovih dana smo mogli čitati o namjeri bivšeg američkog senatora i predsjedničkog kandidata Ricka Santoruma da krene u ozbiljan biznis s otpadom u Hrvatskoj (https://novac.jutarnji.hr/aktualno/u-varazdinu-pokrecemo-preradu-otpada-u-gorivo-za-proizvodnju-energije/7936786/). Lijepo da bivši senator želi zaraditi u Hrvatskoj nečim „dobrim za svijet i nečim što će donijeti promjenu“. Kako kaže - što su zemlje siromašnije, to više problema imaju s otpadom. Stoga je zadovoljan prilikom da osim što će zaraditi može ujedno riješiti sve probleme s otpadom u Hrvatskoj na način da ga pretvori u gorivo za proizvodnju energije. Čak i naziv tvrtke koja nosi tehnološka prava za regiju nosi naziv koji obećava – Zero Global Waste te neodoljivo podsjeća na Zero Waste, što je poznati naziv sasvim drugog koncepta. Taj drugi koncept ide za vraćanjem otpadnih tvari u gospodarstvo što jedino iskorištava ogromni potencijal otpada u podizanju stupnja i ekološke i

Zašto sam napustio Most?

Danas sam podnio ostavku na članstvo u Mostu i mjestu povjerenika za grad Zagreb. Nije to bila laka i brza odluka, nego dapače jedna od onih u životu koje traže duboko promišljanje i hladnu glavu. Međutim, unutarnji osjećaj o ispravnosti odluke istovjetan je onom kad sam potpisao za dragovoljce Planinske satnije Velebit 1991. ili kad sam se ženio 1993., a na kraju i kad sam pristao priključiti se politici i izborima u jesen 2015. Nikada nisam zažalio zbog te odluke, niti sam od njih odustajao. Most je bio sjajna prilika za mijenjati Hrvatsku nabolje, međutim ujedno i veliki izazov za brzo učenje, pravilno biranje prioriteta i suradnika, a naročito za ustrajnost u tome da nas klijentelističke mreže ne zahvate i uvuku u svoj svijet. Svijet nebrige za javno i lagode za vlastito, toliko zastupljen u hrvatskoj politici. Tijekom sudjelovanja u dvije vlade u manje od godinu dana ukupnog netehničkog mandata napravili smo dosta toga dobroga pa s ponosom i zahvalom gledam na Mo